20.03.2021

Kome verovati?

Reč KREDIT na latinskom ima značenje VEROVATI.
Tako proizilazi pitanje:
Kome dajete kredit ili kome verujete?
Kada sam učila latinski u gimnaziji, a kasnije i na fakultetu smatrala sam da ću ga koristiti samo u struci, za dijagnoze, preskripcije,edukacije...
Ipak, znanje je našlo i druge primene, osim ovih za koje sam predpostavljala.
Ako uzmemo da nam je život ujedno i mentor, kako ga učiniti ponosnim?
A, sebe prozvati krasnim proizvodom bez greške?
To bi bila još jedna bajka u nizu...
A, u svom prvom blog tekstu pod nazivom „Dobrodošli“ obavezala sam se na realne priče, bez obzira na temu.

Stoga, opet: Kome verovati?

Prvo sebi!
Svom osećaju!

Unutrašnjem pogledu na spoljašnji svet. Ali, ima tu jedna caka. Osećaj ima svoju karijeru i treba da se izgradi kroz godine. I da ne budemo u zabludi ima svoje uspone i padove.
Usponi su ona opijajuća vrsta pobede, za koju pomislite da su se igrom slučaja desila, a istina je da su nagrada za uloženi trud i rad.
Padovi su greške.
One su za sazrevanje osećaja važnije. Jer, su praktična nastava života.

Kao na ispitu: tri pitanja, jedno ne znate...Ispit ne položite, ali naučite odgovor na to jedno pitanje. Možda vam niko nikad ne postavi isto, ali važno je: odgovor ste spoznali. Malo bolje život upoznali.
Kad bi se u starosti pravio spisak oprosta, bilo bi tu molbi osećaju da oprosti kad god ga odluka nije poslušala.
Jer, odluke vole utabane staze.
Jer, odluke pomisle: hej, osećaju, govoriš neverovatne stvari.

Čudno je i korisno to da su deca specijalci za verovanje svom osećaju, a onda u godinama koje se nižu prevlada neka svakodnevnica, kojoj ukažu poverenje i osećaj se povuče, uguši se.
Da bi osećaj učio i naučio potrebna mu je praksa, živi ljudi! Da oseća pokrete tela, tumači, upoređuje i razrađuje.
Osećaju je potreban i glas, jer neke reči mogu da zvuče poverljivo, a da nemaju veze sa verom.
Manipulacija može biti zanimacija osoba iz različitih društvenih slojeva, zato osećaju treba i kretanje.
Međutim, i osećaj ima poteškoće. Savremeno doba je digitalizovano, i pita se on ili ona šta je sledeća spona da se ostane na bezbednom putu poverenja?

Možda je to ugovor sa sobom :)
Ako stavite potpis na ugovor o kreditiranju svome osećaju, poštujte sve stavke. Istrajte.
Osećaj ima savetnika sa kojim sarađuje, to je razum. Iako se čini na momenat kontradiktorno, memorija osećaja ima logički deo, a sve ukupno najčešće se pripisuje intuiciji.
Vera u sebe je vrsta terapije za strahove, svesne i nesvesne.
Izneveriti sebe, želje i svoje stavove može biti najveće životno žaljenje.
I pitam opet:

Kome dajete kredit?
Kome verujete?
Ivana Mavrak